Svakog trećeg petka nakon blagdana Duhova Sonćani slave blagdan neizmjerne Isusove ljubavi prema ljudima, blagdan Srca Isusova. U Sonti je to zavjetni dan. Od početka XIX. stoljeća Sontu su na taj dan često pohodile velike grmljavinske i tučonosne nepogode. Kako je poljoprivreda bila slabo razvijena, usjevi su davali male prinose, a i takvi bi nestajali u trenu. Bilo je zabilježeno i puno katastrofalnih požara, zapaljenih udarcima munja. S koljena na koljeno je prenošeno i predanje o prvoj sonćanskoj crkvi, izgrađenoj od drveta, izgorjeloj baš na taj dan. Selom je harala i kolera i životinjska kuga. Narod je tada bio vrlo bogobojazan, pa su se nakon godina stradavanja Sonćani zavjetovali Srcu Isusovom da će na taj dan postiti, slušati Božju riječ, biti ponizni, a 1842. godine su dragovoljnim prilozima izgradili zavjetnu kapelu Srca Isusova. Uz nju je 1908. godine podignut zvonik sa zvonima koji je srušen 98 godina kasnije. Uz kapelu su izgrađene kapelice s postajama križnoga puta, ni one danas ne postoje. Uklonjene su 1989. godine radi gradnje mjesne kapele za sahrane, uz obećanje da će biti sagrađene nove. Na tom obećanju sve je i ostalo. Sonćani i danas kapelu zovu Kalvarija, a većina ih ni ne zna da nosi ime Srce Isusovo. Na blagdan Srca Isusovoga misa se još i danas drži prije podne na prostoru ispred  kapele, uz prisustvo još uvijek zamjetnog broja vjernika. Nekada, dok je Sonta imala puno više žitelja, pa tako i puno više vjernika, držala se i večernja misa, a u kapelu se hodočastilo tijekom cijeloga dana. U petak, na blagdan Srca Isusova, svetu misu je slavio sonćanski župnik vlč. Josip Kujundžić, a nazočio je veliki broj vjernika, odjevenih u tamna ruha.
I. A.